oni koji islam prihvate pravi put su izabrali

Dobrodošli na moj blog

28.08.2010.

Muhammed a.s. u knjigama drugih religija 2

VEDE

Adharva Veda

Prije nego nastavimo ako Bog da da napravimo mali rezime kako bi lakse mogli pratiti:

Islam – znaci mir,sigurnost

Muhammed – znaci hvaljeni ili izvedenica od Muhammed je Ahmedsto znaci Onaj koji hvali

Neka poglavlja Adharva Vede su poznata pod nazivom Kuntap Sukta – poruka mira i sigurnosti prevedeno na arapski islam!

Glavne tacke spomenute u Kuntap Suktima su sljedece:

Mantra 1:On je Naranšansa – Hvaljeni(Muhammed a.s.) i kao Naranšansa je spomenut na mnogim mjestima u hindu knjigama.On je Kaurama – princ mira, emigrant, zasticen je, uprkos tome sto ima 60.090 neprijatelja.Rijec Naranšansa znaci hvaljeni sto je tacan prijevod imena Muhammed a.s..Rijec Kaurama takodjer znaci onaj koji širi mir, a moze znaciti i imigrant a poznato je da je Poslanik Muhammed a.s. ucinio hidzru(preseljenje) iz Mekke u Medinu!Bit ce zasticen od 60.090 neprijatelja upravo toliko je Mekka imala stanovnika prije njenog osvajanja!

Mantra 2:On je riši (poslanik) koji jase kamilu, cija bojna kola dodiruju nebo!

Poslanik Muhammed a.s. je citav zivot jahao kamilu a ni jedan indijski riši nije jahao kamilu jer mu je to bilo zabranjeno jer stoji u Manu Smritiju 11:202:

Brahmanu je zabranjeno jahati kamilu i magarca.Zabranjeno mu je kupati se nag.

Mantra 3:On je mamah riši, kome je dato stotinu zlatnika, deset ogrlica, tri stotine vatrenih konja i deset hiljada krava.

Ni jedan indijski riši nije bio nazvan i mamah.Rijec mamah izvedena je od rijeci mah, sto znaci visoko postovani a u nekim starim rukopisima stoji Muhammed riši.

Dato mu je stotinu zlatnika – to upucuje na prve vjernike u Mekki koji su bili sa Poslanikom a.s. u doba njavecih iskusenja!I koji su cinili hidzru u Abesiniju a kasnije i u Medinu!

Deset ogrlica – upucuje na 10 najvjernijih Poslanikovih a.s. ashaba(drugova) u islamu poznati kao ašere-mubeššire tj desetorica kojima je jos za zivota obecan Dzennet ili Raj!

Deset hiljada krava – u orginalnim spisima stoji Gau – sto znaci ratnik.Upravo toliko je bilo ratnika sa Poslanikom a.s. koji su osvojili grad Mekku bez prolivene kapi krvi!

Mantra 4:On je Večieš Rebh – onaj koji hvali, sto je tacan prijevod imena Ahmed!

Sam Veda

Knjiga 2,Himn 53, stih:9

„Ahmed je od svoga Gospodara dobio vjecni zakon.Njegovo svjetlo me ugrijalo poput Sunca.“

Ahmed je skracenica od imena Muhammed a.s. a vjecni zakon je islamski šerijat!

26.08.2010.

Muhammed a.s. u knjigama drugih religija

Iz hadisa Poslanika Muhammeda a.s.(alejhi selam – mir na njega) znamo da je bilo 315 poslanika i 124000 vjerovjesnika koji su u raznim vremenima dolazili raznim narodima!Za neke mi znamo a dok za vecinu ne znamo kaze Allah u Kuranu:

I prije tebe smo poslanike slali, o nekima od njih smo ti kazivali, a o nekima ti nismo kazivali. I nijedan poslanik nije mogao da učini nikakvo čudo bez Allahove volje. A kad se Allahova prijetnja ispuni, biće presuđeno po pravdi i tada će nevaljali nastradati. (Vjernik, 78)

Medjutim Allah je uzeo od svakog Poslanika zavjet da ce pomagati posljednjeg Poslanika koji dodje ako bi se on pojavio u njegovo vrijeme, kaze Allah u Kuranu:

Allah je od svakog vjerovjesnika kome je Knjigu objavio i znanje dao – obavezu uzeo: "Kad vam, poslije, dođe poslanik koji će potvrditi da je istina ono što imate, hoćete li mu sigurrno povjerovati i sigurno ga pomagati? Da li pristajete i prihvatate da se na to Meni obavežete?" – Oni su odgovorili: "Pristajemo!" – "Budite, onda, svjedoci" – rekao bi On -, "a i Ja će s vama svjedočiti." (Imranova porodica, 81)

Zbog toga je svaki poslanik nagovijestio dolazak posljednjeg Poslanika svome narodu stoga pogledajmo sta kazu knjige drugih religija o Muhammedu neka je mir i spas na njega:

Hinduisticke knjige

Vede su najsvetije knjige hindusa a odmah druge po svetosti iza Veda su Purane!Starost njihovih knjga procijenjuje se na oko 4000 godina!Purane su inace knjige koje govore o prorocanstvima!

U Bhavšija Purana Prati Sarag Parv III,Khand 3,Adhaj 3,Šloka 5-8 stoji:

Meliča(stranac),duhovni učitelj,pojavit ce se sa svojim drugovima.Ime ce mu biti Muhammed.Radza Bhodz nakon sto mu dodijeli velike stepene i ocisti ga u Pancgavji i Gangi(th ocisti ga od grijeha), ucinit ce ga predanim i iskrenim.Ukazat ce mu cast rijecima:“Ukazujem ti veliko postovanje.O ponosu covjecanstva, sine pustinje,okupio si silnu snagu protiv đavla,koji ti ne moze nista jer si pod zastitom“

Prorocanstvo o Mahriši Vijasu u Bhavišja Purani,Parti Sarag Parv III,Khand 3,Adhaj 3,Šloka 10 – 27:

Zemlja arapa je uprljana.Tamo vise nema arija adharme(vjere mira – islam).Nekada je tamo zivio đavo, pa sam ga ja porazio.Ali, on sada dolazi s jos vecom snagom.Da bi svojim neprijateljima ukazao na Pravi put i poveo ih njime, dobro poznati Muhammed se posvetio upucivanju svojih drugova pustinjaka.O Radza, ne moras ti ici u zemlju glupavih Pišačija, vec ces, mojom miloscu, biti ociscen tu gdje jesi.

U sred noci, jedan lukav covjek se prerusi u Pisacije, i rece Radza Bhodzu:“O Radza, tvoja arija adharma je dosla da prevlada sve ostale religije.Prema naredbi Išvar Parmatime, ojacat cu vjeru onih koji jedu meso.“To ce biti ljudi obrezani,nece imati rep na glavi,pustat ce bradu,bit ce revlucionari koji ce uciti ezan, a sva lijepa jela ce im biti dozvoljena.Jest ce meso od mnogih zivotinja, a svinjsko meso ce im biti zabranjeno.Nece se ocistit od grijeha pomocu svetog bilja, bi ce casni, a svoju cast ce morati braniti ratovanjem.Zbog vog otpora nevjernicima, bit ce prozvati musalmani.Ja cu biti organizator ove religije ljudi koji jedu meso“!

Praksa muslimana jeste obrezivanje, pustanje brade, ucenje ezana jer je to poziv na molitvu i on se uci 5 puta na dan, muslimanima je zabranjeno jesti svinjetinu.Ovdje vidimo jasan opis Poslanika Muhammeda a.s. i njegovih sljedbenika musalmana tj muslimana!

Prorocanstvo u Bhavišja Purani,Parv III, Khand 1,Adhaj 3,Šloka 21-23:

Nered i razvrat su zavladali u nekoliko svetih gradova Kašije.Indiju su naselili Rakše,Šaburi,Bhili i drugi losi ljudi.Sljedbenici maliča dharme (islama) su hrabri ljudi.Najljepse osobine naci ces kod musalmana.Sve vrste mudrosti sakupljene su u zemlji monoteizma.Vjera mira(islam) ce zavladati Indijom i njenim ostrvima.Sad posto znas ove stvari, slavi ime svoga Gospodara!

A muslimani su vladali Indijom oko 1000 godina!

Nastavi ce se ako Bog da...

18.04.2010.

L.N.Tolstoj

Ruski pisac L. N. Tolstoj pročitao je 1908. godine knjigu Hadisi Muhammeda, a.s. od Abdullaha es-Suhreverdija, koja je bila objavljena u Indiji. Tolstoj je od pročitanih hadisa napravio zbirku i ponudio je na štampanje ruskoj štampariji Posrednik (oktobra 1908.) pod nazivom „Muhammedovi hadisi kojih nema u Kur'anu“. Sam Tolstoj bio je vjernik i dobro je poznavao različite vjerske teme. Njegovo gledište u odnosu na islam može se uočiti i kroz pisma (posebno ono od 15. marta 1909. godine) koja je pisao gđi Jeleni Vekilovoj, Ruskinji udatoj za generala Ibrahim-agu, porijeklom Azerbejdžanca. U Rusiji tog vremena, iako su sami htjeli preći na islam radi opće situacije u azeri-turskom društvu, ili u porodici, roditelji koji su bili različite vjere nisu vršili pritisak u pogledu promjene vjere svoje djece. Upravo o ovome je Jelena Vekilova upoznavala svog savremenika Tolstoja, koga su zanimala ova kretanja i razmišljanja. Tražila je savjet u pogledu toga šta da uradi, koju je vjeru bolje da upiše u lične papire svoje djece. Tolstoj joj, naravno, nije uskratio odgovor.


„Islam, posljednja i najveća vjera..."

Tolstoj

Tolstojev odgovor


"... Što se tiče davanja većeg značaja islamu nego pravoslavnoj (hrišćanskoj crkvi u Rusiji), ja sam punog srca saglasan tome. Koliko god to bilo čudno reći, za mene je islam neuporedivo uzvišeniji od hrišćanstva. Kad bi čovjek imao pravo izbora, svaki razuman pravoslavac (hrišćanin) i svaki čovjek, bez ikakve sumnje i nedoumice, prihvatio bi islam, jednog Allaha i Njegovog Pejgambera.
Zašto? Zato što s Trojstvom, teškom i nerazumljivom božanstvenošću (Otac, Sin i Sveti Duh), s pretajanstvenom Marijom Anom, svecima, njihovim predstavljanjima i komplikovanim ceremonijama... i ne bi moglo biti drugačije. Islam se morao uzdići iznad toliko iskvarenih vjerovanja koja su zauzela mjesto temeljnim vjerskim doktrinama i u jednom periodu prerasla u crkvena vjerovanja. Obratimo pažnju na ovo:
islam se pojavio 600 godina poslije kršćanstva. Sve se na svijetu razvija, usavršava. Kao što i svaki pojedini čovjek sazrijeva, isto tako sazrijeva i cijelo čovječanstvo, postaje savršenije. Značenje, bit ljudskog života jesu vjerska poimanja. Usavršavanje vjere pak predstavlja olakšavanje njenog razumijevanja i razjašnjavanje najrazličitijih tajnih misli. Na rasvjetljavanju vjerskih vrednota i istina skrivenih u tajanstvenim tminama radili su najveći umovi čovječanstva još od najstarijih vremena. Računa se da su oni postavili osnove svih velikih vjera. Prije svega, ako uzmemo religije za koje znamo, najviše vjerske vrijednosti sadržane su u indijskim Vedama, a poslije i u Uputama Mojsija, Bude, Konfučija, Lao Tzua, Isusa i Muhammeda. Svi inicijatori velikih religija bili su ljudi koji su to izvlačili iz starih vjerskih značenja na mnogo dublji, mnogo lakši i umu razumljiviji način. Ipak, oni su i pored toga, opet, bili "ljudi", pa iako su istinu u potpunosti razotkrivali ispod plašta pogrešaka, nisu mogli sve objasniti.
Pomislimo samo, iako ovi ljudi nisu postupali pogrešno, nakon njih dolaze njihovi učenici, daleko niže razine, koji će preokrenuti poimanje istine u svoj njenoj dubini, sve u namjeri da uljepšaju stvarnost, prilagode je svakome, a pri tome će dodati dosta nepotrebnih i, naročito, čudnih stvari. Kao rezultat toga bit će otežano ispravno poimanje istine za čovjeka. Koliko god istraživali vjere, koliko god više teolog razjašnjavao stvarnost, na ovaj se način sve više udaljava od osnove, a te promjene sakrivaju i zamagljuju istinu.
Kad je riječ o ovome, i u najstarijim religijama ima toliko neobičnosti i svake vrste izvrnutih vjerovanja, izmišljotina koje sakrivaju lice stvarnosti. Jednako kao u najstarijim religijama: budizmu, bramanizmu, konfučijanstvu, toga ima i u taoizmu, svjetskim religijama, kršćanstvu ijudejstvu i, koliko god malo, ali ima, i u ovoj posljednjoj i najvećoj vjeri - islamu..."


"U mom je srcu Allahov nur, Njegovo je ime savjest."
Tolstoj

Pismo Lavu Tolstoju


Prošlo je od tada šest godina. Međutim, niti se očinsko srce Ibrahim-age umirilo, niti je majčinsko srce Jelene Vekilove prestalo nemirno kucati. Ono glavno što su čekali bilo je kojoj će vjeri služiti njihovi sinovi. Bog im je podario i treće dijete. Kćerka Rejhan imala je trinaest godina. "Kuda bi otišli i od koga bi dobili razuman savjet", razmišljali su. Oficijelni državni krugovi i teolozi nisu mogli pomoći u problemu porodice koja se našla u bezizlaznoj situaciji.
Između generala Ibrahim-age, njegovog starijeg sina Borisa (Farisa) s Tehnološkog instituta u Petersburgu i mlađeg, Olebija (Galiba), koji je bio oficir vojne škole Aleksejev u Moskvi, zapodjenuo bi se često ozbiljan razgovor o pitanju vjere u ovoj situaciji.
"Ko smo mi, kojem narodu pripadamo?"
Ovakvim upornim propitkivanjem braća su se često obraćala svojim roditeljima, tražeći rješenje svog problema.
Pogledajte kako Faris (Boris) Vekilov priča o ovoj situaciji.

"Bilo mi je 19 godina. Uporedo sa školskim obavezama, nije me napuštala misao o prelasku na islam.
Okolnosti 1904-1905. godine trebalo je da pomognu ostvarivanju ove moje namjere. Situacija s loše zamišljenim rusko-japanskim ratom, revolucionarnim duhom među narodom, prisilila je carsku vladu da donese neke liberalne odluke.
1904. godine objavljenje "Manifest o slobodi vjere".

Onima koji su iz bilo kojeg razloga napustili vjeru roditelja sad je bilo dozvoljeno da se toj vjeri vrate. Čovjek je trebao samo to željeti i sve je riješeno. Moji su roditelji bili iskusni ljudi, i kad sam tek bio došao u Petersburg, nisu vidjeli smisla da potežu ovo pitanje u neposrednoj blizini pobornika pravoslavne (hrišćanske) religije. U pismu koje je moja majka uputila Lavu Tolstoju može se primijetiti s koliko je pažnje razmišljala o postupcima. Da bi izbjegli neugodne događaje, dosta smo kasnili sa sprovođenjem namjere u djelo. Moj otac (Ibrahim-aga Vekilov) i majka, Jelena Vekilova, zaključili su da niko drugi osim inteligentnog pisca Lava Tolstoja ne bi mogao dati razuman odgovor na ovo ozbiljno porodično pitanje."
Jelena Vekilova, 2. marta 1909. godine, iz Tiflisa piše pismo Tolstoju i govori o individualnom prodičnom stavu prema vjeri.

"Dragi naš profesore Lave Nikolajeviču!
Nemam riječi da iskažem izvinjenje što sam Vas omela svojim pismom. Znam da je mnogo onih koji poput mene žele od Vas dobiti umno mišljenje. Ja se, i pored toga, opet obraćam Vama, pošto me je život doveo pred pitanje na koje nisam u stanju sama odgovoriti.
Pokušat ću Vam ukratko objasnti šta želim. Imam pedeset godina. Majka sam troje djece. Muž mije musliman. Vjenčali smo se zakonski (vjersko vjenčanje nismo obavili). Naša su djeca hrišćani. Kćerka mi ima 13, a jedan sin 23 godine i trenutno studira na Tehnološkom institutu u Petersburgu. Drugi sin ima 22 godine i oficir je u vojnoj školi Aleksejev u Moskvi. Moji sinovi traže od mene dozvolu da prihvate vjeru svog oca. Šta bi trebalo da uradim? Ja znam da je to sad moguće, a u isto vrijeme znam i za loše relacije sa stranim sunarodnicima koji ovdje žive. Moje sinove na ovu ideju nisu potakli neki sitni porodični problemi. Oni ovim ne očekuju ni materijalni boljitak niti imaju neki poseban statusni interes. Oni samo imaju za cilj da pomognu tatarskom (azeri-turskom) narodu koji je ostao neprosvijećen. Postojanje njegovim dijelom i međusobno ispomaganje za njih je ravno vjeri. Ja se, međutim, bojim da ih svojim razmišljanjem ne uputim u pogrešnom pravcu. Ja sam usamljena u ovim brigama... ah...kad bih Vam samo mogla napisati sve o svojim jadima, mukama, svojim unutrašnjim sukobima... Pišem ovo lijući suze majke koja ludo voli svoju djecu. Toliko sam raspamećena da sam došla u situaciju da od Vas tražim glas razuma, Vi, samo Vi sa svojim umom možete osjetiti kakav će rezultat imati ovo u današnjim uvjetima života. Moja briga se Vama može učiniti sitnom i jednostavnom, ali meni ona zadaje grozne muke.

Lave Nikolajeviču, Vi niste nikad uskratili svoje iskrene i vrijedne savjete malim ljudima poput nas. Znajući to, skupila sam hrabrost i uznemirila Vas ovim svojim traženjem. Molim Vas, utješite me. Puno, puno se izvinjavam što sam Vam oduzela dragocjeno vrijeme. Na taj me je korak primorala neizmjerna majčinska ljubav."

Srdačno uz Vas, Jelena Jefimovna Vekilova Tiflis, Učebniy Pereulok I, kuća 8


"Islam je uzvišeniji od krišćanstva."
Tolstoj


Odgovor Lava Tolstoja

Tolstoj ovako govori u uzvratnom pismu koje je poslao izjasne Poljane 15. marta 1909. godine:
"Jeleni Jefimovnoj (Vekilovoj),
Neizmjerno je dragocjena želja Vaših sinova da pomognu tatarskom narodu u prosvjećivanju. U ovakvoj situaciji ne mogu objasniti koliko je važno da prihvate islam. Uopće gledano, treba da Vam kažem, ja mislim da o pitanju kojoj će vjeri pripadati, čovjek treba sam sa sobom da odluči, a ne službenim priznanjem. Prema tome, Vaši sinovi ne moraju nikoga obavještavati o tome da smatraju da je islam za njih vjera viša od hrišćanstva i da prelaze izjedne vjere u drugu. A možda je to neophodno. U tom slučaju, međutim, ne mogu ništa kazati. Prema tome, Vaša bi djeca trebala odlučiti sama o tome da li će, ili ne, obavijestiti vladine organe o tome.

Što se tiče uzvišenosti islama spram hrišćanstva i posebno velikodušnosti namjere Vaše djece, od sveg se srca slažem s tim. Koliko god bilo čudno da to govori čovjek koji drži krajnje do hrišćanskih ideala i doktrina, u istinskom značenju, ja moram reći da nemam nikakve sumnje u to da je islam prema njegovom posebnom vanjskom odrazu, na neuporedivo višem nivou odhrišćanske crkve. Kad bi se govorilo o davanju prvenstva između hrišćanske crkve ili islamske vjere, svaki pametan čovjek bi nesumnjivo umjesto nerazumljivog Božanstva trojnih osobina, svetkovina iskupljenja grijeha, vjerskih obreda, molitvi Isusovoj majci, bezbrojnih molitvi svecima i njihovim slikama, uvijek smatrao uzvišenijom islamsku vjeru koja zapovijeda vjerovanje u jednog Boga, u kojoj je Muhammed Božiji rob i poslanik. To drugačije i ne može biti.

Kao što se usavršava (sazrijeva) vjerska osnova koja čini bit života svakog pojedinca i cijelog čovječanstva, tako se razvija i usavršava sve u životu. Kad je riječ o sazrijevanju vjere, to je onda njeno pojednostavljivanje, rasterećivanje od svega što ju čini nerazumljivom i nepojmljivom. To je upravo ono što su radili učenjaci koji su postavljali osnove vjere još od najstarijih vremena, uklanjanje svega što vjerske istine čini nerazumljivim. To su ona uzvišena vjerska poimanja koja prepoznajemo u svim vjerama, nalazimo ih i u indijskim Vedama, poslije u učenju Mojsija, Bude, Konfučija, Lao Tzua, kršćanstva i Muhammeda. Svi novi vjerski priklonici postali su veliki ljudi skidajući s vjere oklop krutog starog značenja i otkrivajući istine: dublje, jednostavnije i umu prihvatljivije. Postali su veliki ljudi, ali nisu mogli objasniti svu svjetlost istine, dubinu i jednostavnost bez razilaženja sa starim pogrešnim shvatanjem. Koliko god imali obavezu da ne prave greške, da sve što kažu bude izvorna istina, bez laži, učenicima koji su daleko ispod svojih učitelja prilično je teško omogućiti da vide pravu stvarnost, ako pri tom ne shvate činjenice u svoj njihovoj dubini, pri tome uzburkavajući nepoznate i nepotrebne elemente koji su joj dodati u želji da budu prihvatljivije i praktičnije prikazane.

Koliko god vjera da je svjesna ovih iskrivljavanja stvarnosti, njih je toliko da i kad budu otkrivene od onih koji služe vjeri, opet istina ostaje negdje u mraku. Upravo zbog toga i u starim religijama ima toliko čuda i i izmišljotina koji ne daju izići na svjetlo pravoj istini. Toga ima u najstarijoj vjeri, brahmanskoj, malo poslije nje i u jehudijskoj vjeri, pa onda kod Bude, Konfučija, u taoizmu, poslije u kršćanskoj i na kraju u islamskoj, kao posljednjoj vjeri. S ovog gledišta islam je u najpovoljnijoj situaciji.

Kad bi se iz islamske vjere odbacilo sve ono što je strano i neprirodno i glavne vjerske i duhovne doktrine Muhammedove vjere postavile na izvorne temelje, prirodno je da bi se osnove svih velikih religija i naročito osnove kršćanskih doktrina koje priznaju stvarnost našle u istom.2

Pišem Vam ovako nadugo i naširoko da biste svojim sinovima prenijeli ovo, i da biste mogli iskoristiti ova razmišljanja u realizaciji njihovih dobrih ideja. Pomoći da se s velikih istina koje čine kvalitet vjere skine crna zavjesa jedna je od najboljih stvari koje može uraditi čovjek. Ako Vaši sinovi ovo smatraju svojom porodičnom obavezom, onda će njihov život biti pun i savršen. Ne znam da li Vi i Vaši sinovi znate za dva učenja u islamu koja posebno zahtijevaju čuvanje od pogrešnih ideja i opsesija koje bi mogle sakriti istine uzvišenih temelja?

Obje ove spomenute grupe istraživane su i još se istražuju. Jedna od njih su behaije, koji su iz Irana došli na područje Turske i tu se naselili. Behaije su dobile ime po sinu Behaullaha koji je živio u Akki. Samo, ovaj mezheb koji prihvata jedinstvenu ljubav kao vjerovanje cijelog čovječanstva ne uvažava nikakav oblik pobožnosti.

Drugo, pristalice grupe koja se pojavila u Kazanu nazivaju sebe "Allahovom vojskom" i "vaisovcima", prema imenu osnivača pokreta. I ovo vjerovanje zasnovano je na ljubavi, i sljedbenici se drže daleko od svega što je protivno ljubavi. Vođe ovog pravca ili tarikata hvataju se i zatvaraju.

Ako moja razmišljanja budu na bilo koji način koristila, bit će mi jako drago da me Vi ili Vaši sinovi obavijestite o njihovim odlukama u vezi s ovom stvari."

Lav Tolstoj



Vidi se da jeTolstoja jako uzbudilo pismo koje je napisala ova majka. To se može shvatiti iz pisma napisanog nabrzinu i na četiri stranice. Tolstojeva rečenica: "Ja moram red da nemam nikakve sumnje u to da je islam prema njegovom posebnom vanjskom odrazu na neuporedivo višem nivou od hrišćanske crkve" konačni je odgovor na zabrinutost porodice.

Pismo je u porodici čitano kao sudska odluka i tako je i prihvaćeno.
Nakon Tolstojevog pisma, Vjerska zajednica Zakavkazja u Tiflisu učlanila je sinove generala Ibrahim-age Vekilovog, i tom su prilikom dobili i službenu potvrdu potpisanu od muftije Mirze Husejn-ef. Kavipzadea. Mladići su dobili službeno i nova imena: Boris je postao Faris, a Kleb je sad bio Galib.

Original pisma koje je Lav Tolstoj uputio Jeleni Vekilovoj, Muzeju Lava Tolstoja u Moskvi poklonio je 1978. godine Jelenin sin Faris. Pisma su i danas izložena u ovom muzeju.


"Za muslimane nema drugog boga osim Allaha, A Muhammed je Njegov poslanik."
Tolstoj

Bilješke iz Jasne Poljane

Svoja uvjerenja vezana za islamsku vjeru slavni pisac Lav Tolstoj nije iskazao samo u pismima Vekilovoj. Veliki broj njegovih prijatelja i kolega u poslu, koje je imao u blizini, pisao je i govorio o dubokim razgovorima s Tolstojem, a u vezi s islamskom vjerom i ličnosti Muhammeda. Prvi jasan Tolstojev iskaz o prihvatanju islama može se naći u slijedećim navodima.

Slovak D. P. Makovitski bio je šest godina privatni Tolstojev Ijekar. Na osnovu bilježenja razgovora koje je Tolstoj u to vrijeme vodio s brojnim prijateljima, on je napisao veliko djelo pod nazivom Pored Tolstoja, u periodu 1904-1910.
Djelo je u četiri toma prvi put objavljeno u Moskvi, 1979. godine, i to pod naslovom Bilješke izjasne Poljane. Na 356 strana trećeg toma navedeni su Tolstojevi porodični razgovori. Čitalac tu ponovo može biti svjedokom Tolstojevog srčanog suosjećanja prema brigama životne saputnice generala Ibrahim-age Vekilovog, kao i njegovih osjećaja prema islamskoj vjeri.
Pogledajte kako doktor Dušan Petrovič Matkovski opisuje ovu situaciju:
"13. marta 1909. godine, Lav Nikolajevič Tolstoj u jednom razgovoru reče: 'Dobio sam pismo od jedne majke. Piše da je otac njene djece musliman, a ona hrišćanka. Ima dva sina: jedan je student, drugi oficir. Obojica žele preći na islam.“

Na ove Tolstojeve riječi, Sofija Andrejevna (Tolstojeva supruga) reče: 'Možda njeni sinovi hoće postati muslimani zato što tako mogu imati više žena?'
Tolstoj će na to: 'Ma ne.... Kao da je i kod nas malo onih koji imaju više žena? Dok sam razmišljao o ovom pismu, mnogo šta mije postalo jasnije. Muhammed se nije nikad slagao s evangelističkim (kršćanskim) shvatanjima. On nije čovjeka smatrao Bogom, niti seje sam poistovjećivao s Njim. Za muslimane nema drugog boga osim Allaha, a Muhammed je Njegov poslanik. U tome nema ničeg zagonetnog niti sumnjivog.'
Sofija Andrejevna (Tolstojeva supruga) sada upita: 'A šta je bolje? Kršćanstvo ili islam?'
Tolstoj: 'Za mene je to jasno, islam je bolji, uzvišeniji.' Nakon kraće šutnje, Lav Nikolajevič ponovi: 'U međusobnom poređenju islam je uzvišeniji. Menije islam puno pomogao.'
Mihail Vasilijevič (Tolstojev prijatelj) reče: 'A Nekrasovi iz Zaporožja? Oni su prešli na islam...'
'Kako se razvijao čovjek, tako su se razvijale i osnove vjerovanja, taoizam, budizam, hrišćanstvo... Osnove svih njih jesu, ustvari, iste. Kako vrijeme prolazi, to jedinstvo i jednostavnost sve su jasniji...'"




Zabrinuta majka Jelena Vekilova

Osamdesetak godina nakon dopisivanja slavnog pisca i zabrinute majke, u listu "Literetarnuva Gazeta" (br. 7,1991.) objavljen je dosije u vezi s porodičnim pismom generala Ibrahim-age Vekilova. Dosije je bio posvećen jedinstvenom Kur'ani-kerimu, u kojem su sabrana sva učenja islamske vjere. To je bio dobar početak za hiljade ruskih čitalaca koji su htjeli jasne i nepretjerane informacije o temeljima islamskog vjerovanja. Novine koje su posvetile više poglavlja pismu Lava Tolstoja Jeleni Vekilovoj morale su priznati da "nažalost, nemaju nikakvih informacija o samoj Jeleni Vekilovoj".
U Azerbejdžanu je bila samo jedna osoba koja je mogla odgovoriti na ovo pitanje: jedina unuka generala Ibrahim-age, Galibova kći, prof. Lejla Vekilova. Potomak jedne vojničke porodice, Vekilova, ovako opisuje svoje bližnje:
"Moja se baka Jelena s djedom, mladim oficirom Ibrahimom Vekilovim, upoznala na jednom oficirskom druženju u Tiflisu. Naša loza Vekilovih potječe od Kozaka iz grada na granici Azerbejdžana. Rod Zadegana, kojima pripada naša loza postoji službeno već više od 350 godina. On je domovini podario veliki broj ratnika, učenjaka, pisaca i pjesnika. Dvoje su se mladih zavoljeli. Na putu njihovoj sreći samo je stajala razlika u vjerskoj pripadnosti. Azerbejdžanac Ibrahim Vekilov bio je musliman, a Jelena Jermolajeva bila je pravoslavka (hrišćanka). Prema ondašnjim zakonima Ruskog carstva, za sklapanje braka jedan od supružnika morao je promijeniti vjeru. Međutim, ni moj djed, a ni baka, nisu mogli protiv vjerskog odgoja koji su ponijeli iz svojih porodica. U takvoj situaciji, Ibrahim-aga Vekilov obraća se ruskom caru. Nakon dugog natezanja data im je dozvola za vjenčanje. Međutim, djeca koja se rode u ovakvom braku, opet, prema zakonima Ruskog carstva, trebalo je da budu odgojena kao pravoslavci (hrišćani).
Tako je Jelena krstila svoje troje djece: kćer Rejhan, sinove Borisa i Kleba. Međutim, djeca su pod utjecajem svoje rodbine bila naklonjena islamskoj vjeri, pa će uz Tolstojev poticaj i prihvatiti islam..."







Na Tolstojev osamdeseti rođendan, puno prostora u novinama i časopisima koje su izlazile na kazan-tatarskom turskom jeziku, odvojeno je za napise o ovom piscu. Poznati tatarski pisci, poput Abdullaha Tukaja, Fatiha Emirhana, Fatiha Kerimija, pisali su o Tolstoju. U izdavačkim kućama kakve su "Fikir", "Ideal", "Vakit", El-lslah" i "Sura" pisali su se tekstovi i tekstovi o razumijevanju Tolstojeve filozofije i njegovom mjestu u svjetskoj književnosti. Među tim napisima našla se i korespondencija Tolstoja i nekih tatarskih pisaca. Pismo koje privlači najviše pažnje jeste upitnik s pet tačaka iz 1909., a koji je Tolstoju poslao Fatih Murtazin, jedan od autora časopisa "Iktisat". Tolstojev odgovor uslijedio je 9. januara 1910. godine. Prijevod njegovog pisma na tatarskom jeziku bit će objavljen u broju 11. časopisa "Iktisat" (1910.).

U Tolstojevom odgovoru prepoznajemo jedan humanistički pristup kad kaže daje "svaka vjera lijepa i svaki čovjek koji vjeruje treba tražiti smisao života, da voli ljude". Ono stoje bilo zanimljivo u svemu ovom, osim pisma u kojima slavni pisac odgovara na pitanja, jeste to što je on Murtazinu iz časopisa poslao i jednu malu knjižicu pod naslovom „Jedan hadis svaki dan.“ U ovoj knjižici Tolstoj navodi Muhammedove riječi i dodaje: "Ove Božije (melodične) riječi potrebne su pripadniku svake vjere." U pismu koje je izašlo u časopisu, Tolstoj priznaje daje o islamu učio od ruskih misionara, pošto nije znao arapski. Prema prof. dr. Elfine Sibgatullinoj, misionari o kojima govori Tolstoj bila su jedna zanimljiva sufijska skupina 1860. godine među Tatarima, lako je njen osnivač, Bahauddin Vaisov, pripadao nakšibendijskom tarikatu, bio je mislilac otvoren za novine u tarikatskoj filozofiji kao neminovnosti društvenog života tog vremena... Međutim, zbog kritike vladine politike u pismu koje je poslao ruskom caru, Bahauddin Vaisov poslan je u izgnanstvo. Prema prof. dr. Elfine Sibgatullinoj, Bahauddin Vaisov i Tolstoj sretali su se i nalazili zajednička gledišta o nekim temama. Poput Vaisova, čak je i Tolstoj došao na ideju da se udalji iz zemlje i društva.

28.03.2010.

Hutba:Obaranje pogleda

Hvala Allahu Gospodaru Svjetova, nema boga osim Njega neka je salavat i selam na posljednjeg Allahova Poslanika, njegovu porodicu ashabe i sve one koji ih slijede dobro čineći do Sudnjeg dana.

Polahko nam se približava ljeto i s njim neizbježno kao i svake godine dolazi jedna bolest, jedna pojava koja je proširena među našim narodom i koja se ne uzima za ozbiljno a to je oskudno odijevanje!Ovo se smatra normalnom pojavom i modernim načinom oblačenja i nažalost malo je onih koji dignu svoj glas protiv ovog ili nastoje skrenuti pažnju na ovu ružnu pojavu a da ne kažemo da kod onih čija su srca bolesna ovo nailazi na odobravanje i takvi jedva čekaju da dodje ljeto kako bi njihovi pogledi mogli da uživaju u onom sto je zabranjeno rekao je Uzvišeni:

"Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka čuvaju stidna mjesta svoja; to im je najčednije, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade. /En-Nur 30/"

 Ovo je imperativ od Uzvišenog Allaha vjernicima da obore poglede što znači da je oboriti pogled od onog što je Allah zabranio da se gleda, farz svim vjernicima, osim ako pogled ne padne iznenada a ako se to desi onda je obaveza da se pogled okrene kao što je prenio Muslim u svome "Sahihu" od Džerira ibn Abda el-Bedželija, r.a., koji kaže: "Pitao sam Vjerovjesnika, s.a.v.s., o iznenadnom pogledu, pa mi je naredio da okrenem svoj pogled."

Također je Poslanik s.a.v.s. je u nekoliko hadisa skrenuo pažnju na obavezu obaranja pogleda pa tako Ebu Davud prenosi od Burejde da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao Aliji r.a.: "Ne bacaj pogled za pogledom, imaš pravo na prvi, ali ne i na drugi."

U "Sahihu" od Ebu-Sei'da prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Čuvajte se zadržavanja i sjedenja po putevima." Rekli su: "Allahov Poslaniče, mi se moramo zadržavati radi razgovora." Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: "Ako već odbijate, onda dajte putu njegovo pravo." Upitaše: "Šta je njegovo pravo, Allahov Poslaniče?" On odgovori: "Obaranje pogleda, suzdržavanje od uznemiravanja, uzvraćanje selama, naređivanje dobra i sprečavanje zla."

Neko od prvih generacija je rekao: "Pogled je otrovna strijela za srce i zato je Allah naredio da se čuvaju stidna mjesta, kao što je naredio da se čuvaju pogledi koji su povodi tome."

Pogledi mogu čovjeka odvesti ka jos većem grijehu jer od pogleda sve počinje, iz njega se rađa želja iz želje se radja namjera a iz namjere se rađa djelo te tako čovjek ako ustraje na ne dozvoljenim pogledima polahko se sve više priblizava grijehu koji ga može upropastiti a rekao je Uzvišeni:

"I ne približavajte se bludu, jer je to razvrat, kako je to ružan put!" /El-Isra 32/

 U ovom ajetu Uzvišeni Allah zabranjuje Svojim robovima blud, približavanje njemu i sve uzroke i povode za to, kaže: "I ne približavajte se  bludu, jer je to razvrat", tj. veliki grijeh!

Najbolje kako će se čovjek sačuvati ovog grijeha danas jeste da se ne približava bilo čemu što bi ga moglo odvesti ka ovom grijehu a to je prvenstveno pogled jer što covjek više ide ka tome sve mu je teže da to napusti a sve je bliži da to učini!

Ima onih koji govore kako se toga danas nemoguće sačuvati i kako su oni primorani da to učine jer vele došlo takvo vrijeme i takav narod, došla Europa i njen način života evo kako je Poslanik s.a.v.s. postupio s jednim mladićem koji je od njega s.a.v.s. tražio da mu dozvoli da učini blud:

Imam Ahmed prenosi hadis od Ebu-Umame, r.a.:

"Došao je jedan mladić Vjerovjesniku, s.a.v.s., i rekao mu: "Allahov Poslaniče, dopusti mi da učinim blud." Narod se okupio oko njega, negodujući, kritikujući ga. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Dovedite ga!" Kada je došao blizu, rekao mu je: "Sjedi!" On je sjeo, a onda ga je Poslanik, s.a.v.s., upitao: "Da li bi volio da neko učini blud sa tvojom majkom?!" Rekao je: "Ne, tako mi Allaha, Allahov Poslaniče." Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao mu je: "Ni drugi ne vole da se to učini njihovim majkama!" Zatim ga je upitao: "Da li bi volio da se to učini tvojoj kćerci?!" Odgovorio je: "Ne, tako mi Allaha, Allahov Poslaniče." Rekao je: "Ni drugi ne vole da se to desi njihovim kćerkama." Ponovo je upitao: "Da li bi volio da se to desi tvojoj sestri?!" Mladić je odgovorio: "Ne, tako mi Allaha, Allahov Poslaniče." Rekao je: "Ni drugi ne vole da se to desi njihovim sestrama!" Upitao je: "Da li bi volio da se to dogodi tvojoj tetki po ocu?!" Odgovorio je: "Ne, tako mi Allaha, Allahov Poslaniče." Ni drugi ne vole da se to dogodi njihovim tetkama po ocu!" Upitao ga je: "Da li bi volio da se to dogodi tvojoj tetki po majci?" Odgovorio je: "Ne, tako mi Allaha, Allahov Poslaniče." Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Ni drugi ne vole da se to dogodi njihovim tetkama po majci." Tada je stavio svoju ruku na njega i proučio: "Allahu moj, oprosti mu grijehe, očisti mu srce i sačuvaj njegovo stidno mjesto." Ebu-Umame, r.a., kaže: "Nakon toga ovaj mladić se nije na to više osvrtao."

Dolazi vrijeme ili je već došlo koje je još davno predskazao naš Poslanik s.a.v.s., u svom hadisu opominjući ashabe rijecima:” "Kako ćete se ponašati kad se žene odaju bludu, a omladina ogrezne u psovci i kocki?'', upitao je Muhammed, s.a.v.s., svoje ashabe. ''A zar može doći takvo vrijeme, o Allahov Poslaniče?'' - upitaše oni. Muhammed, s.a.v.s., reče: ''Može i gore .'' ''A zar može biti gore?'' - upitaše ponovo. ''Može. Onda kad ne budete naređivali dobro, a zabranjivali zlo''- reče Allahov Poslanik, s.a.v.s.. ''A zar može doći takvo vrijeme?''- upitaše ashabi ponovo. ''Može i gore. Onda kad dobro budete smatrali zlim, a zlo dobrim.'' ''A zar može doći takvo vrijeme, o Allahov Poslaniče?''- po treci put upitaše ashabi. ''Može i gore''- odgovori Poslanik, s.a.v.s.. ''A zar može biti gore, o Allahov Poslaniče?'' - čudeći se upitaše ashabi. ''Može. Kada budete naređivali zlo, a zabranjivali dobro. Tada se ni vaši najučeniji ljudi neće moći snaći''- odgovori Poslanik.

 

Također je rekao Poslanik s.a.v.s. upozoravajuci na opasnost od ovog grijeha:

„Ko vrši blud ili zinaluk, vjerovanje izađe iz njega, pa ako se povrati i pokaje, Allah će mu primiti pokajanje“(Taberani – Hasen)

Zato draga braćo poslušajmo ono što nam naređuje naš Gospodar jer nam On doista želi samo dobro i propisao nam je samo dobro i klonimo sve svega onog što vodi ka ovom grijehu, ne smatrajmo samo jedan pogled nije ništa jer doista on vuče ka drugom pogledu i ne navikavajmo svoje duše da budu nepokorne Allahu nego učinimo tevbu prije nego sto nam dođe ono sto nam je već određeno jer čovjek dok se rodi vec je dovoljno star da umre!Rečeno je:

"Ko sačuva pogled Allah će mu darovati svjetlo u njegovoj pronicljivosti (besiretu)."

Molim Allaha da nas uputi na pravi put, sačuva nas griješni pogleda, očisti naša srca, pomogne našu braću muslimane,bude nam Milostiv na Sudnjem danu i uvede u Džennet Firdevs!!!

AMIN!!!

22.03.2010.

Hutba:SMRT

Zahvala pripada samo Allahu Gospodaru Svjetova, neka je salvat i selam na Posljednjeg Allahova Poslanika Muhammeda s.a.v.s. njegovu porodicu ashabe i sve one koji ih slijede dobro čineći do Sudnjeg dana!

Uzvišeni Allah daje čovjeku da na dunjajluku proboravi dane svog života, sve dok ne ispuni određeni mu rok i zapisanu mu sudbinu.Kada mu se približi čas, silaze mu četverica meleka: melek koji mu tegli dušu iz desne noge, melek koji mu tegli dušu iz lijeve noge, melek koji mu tegli dušu iz desne ruke i melek koji mu tegli dušu iz lijeve ruke.

Zbog toga zapitajmo se da li i koliko mi stvarno razmišljamo o smrti, da li i koliko koristimo odlaske na dženaze da o smrti razmišljamo, jesmo li možda kada sebe zamislili kao mejjita i zapitali se kako položiti kaburski ispit pred melekima koji će nas posjetiti nakon što naše tijelo ljudi zakopaju i vrate se svojim kućama. Sa druge strane smo od onih koji ne razmišljaju na ovu temu da se ne bi, ne daj Bože, uplašili jer mnogi sebe ne mogu zamisliti u tom stanju zato što su sada zdravi, mladi i bogati  a smrt smatraju veoma dalekom i nestvarnom, i misle da im ona ustvari još zadugo neće doći, a i kad dođe oni će samo malo zaspati i utonuti u lijepe ugodne snove. Vjernik mora biti svjestan u svakom trenutku da smrt nije kraj nego jedan novi, trajni početak ahiretskog života koji je bez sumnje mnogo vredniji i nikako se ne može porediti sa životom na dunjaluku.

Kaze Uzvišeni:

"Pazi, kada duša dopre do ključnih kostiju i vikne se: 'Ima li vidara' i on se uvjeri da je to čas rastanka i noga se uz nogu savije. Toga dana će Gospodaru tvome privoenje biti: "Nije vjerovao i nije klanjao, nego je poricao i okretao se, a onda je svojim oholo odlazio. Teško tebi! Teško tebi! i još jednom: Teško tebi! Teško tebi. Zar čovjek misli da će zaludu ostavljen biti?! (Qijame 26 – 35)

Rekao je Ibn Kesir tumačeći ove ajete:

Allah, dž.š., kazuje kakvo je stanje prilikom umiranja i kakve tegobe i strahote prate to stanje da nas Allah, dž.š., učvrsti u tom momentu nepokolebljivim izgovaranjem šehadeta.

Allah, dž.š., veli:

"Pazi, kada duša dopre do ključnih kostiju…." Kada se duša odvoji od tijela i dođe do ključnih kosti. To su kosti između potiljka i otvora u grlu. "...i vikne se: 'Ima li vidara?'" Ima li ljekara koji će izliječiti, ima li onoga koji će vidanjem otkloniti bolest. "I noga se uz nogu savije." To su noge koje će biti zamotane u kefine.

 

 

Allah, dž.š., veli:

 "Toga će dana Gospodaru tvome priveden biti." Vratiti se tako što se duša podigne u nebesa, a Allah će, dž.š., reći: (555) "Vratite Mog roba na Zemlju, Ja sam ih od nje stvorio, u nju ću ih vratiti i iz nje ću ih ponovno izvesti", kao što se navodi u podužem hadisu koji prenosi El-Bera.

Allah, dž.š., veli:

"Nije vjerovao i nije klanjao, nego je poricao i okretao se." Ovo je prikaz nevjernika koji je na dunjaluku poricao istinu svim svojim bićem, izbjegavajući činjenje djela. U njemu nema nikakvog dobra skrivenog ili vidljivog. "A onda je svojim oholo odlazio." Uobražen, veseo, zao, lijen, koji ni o čemu ne brine niti čini dobra djela. Isto se spominje u ovim riječima Allaha, dž.š.:

  "A kada se porodicama svojim vraćaju, šale zbijajući vraćaju se." (83:31)

Allah, dž.š., veli: "Teško tebi! Teško tebi!" Prijetnja jedna iza druge od Allaha, dž.š., za nevjernike koji se ohole prilikom hoda, kao što je spomenuto i u ajeti-kerimu:

 "Jedite i naslađujte se, ali zakratko! Vi ste, zaista, grješnici!" (77:46)

Ibn Ebi-Hatim prenosi hadis od Musa'a bin Ebi-Aiše, koji je rekao: "Pitao sam Seida bin Džubejra o ajetu: 'Teško tebi! Teško tebi! I još jednom: Teško tebi! Teško tebi!', pa mi je rekao: (556) 'Allahov Poslanik, s.a.v.s., to je rekao Ebu-Džehlu, a zatim je uslijedila objava od Allaha, dž.š.'" Prenosi ga En-Nesa‘i.

Allah, dž.š., veli: "Zar čovjek misli da će zaludu ostavljen biti!?" to znači: čovjek neće biti ostavljen na ovom svijetu i zanemaren bez naredbi i zabrana. Neće biti ostavljen i zanemaren u kaburu a da ne bude proživljen. Naprotiv, njemu se upućuju naredbe i zabrane na ovom svijetu a bit će proživljen i doći pred Allaha, dž.š., na ahiretu. Ovdje se apostrofira proživljenje na ahiretu i odgovor onima koji to poriču između onih koji su skrenuli, koji ne znaju i koji se inade.

Smrt dolazi nenajavljeno i bez ikakva upozorenja iako osoba može biti u stanju smrtne bolesti ili smrtnim mukama ona ni tad ne zna tačno svoj čas smrti, kaže Uzvišeni:

Allah uzima duše u času njihove smrti, ....(Skupovi, 42)

Smrt ujedno predstavlja i opominjača za one koji su živi i ona je ta koja najbolje umije da pokvari ljudsko uživanje, rastavlja one koji su ostali na kratko vrijeme sa onima koji su već krenuli na put jer će se jedni drugima pridružiti, rekao je Poslanik s.a.v.s.:

„Došao mi je Džibril i rekao: O Muhammede, živi koliko hoćeš, ali ipak ćeš umrijeti, voli koga hoćeš, zaista ćeš se s njim rastati, i radi šta hoćeš zaista ćeš prema radu biti i plaćen.Znaj da je čast vjernika njegov namaz u noći, a ugled je njegova neovisnost od drugih ljudi“(Hakim,Bejheki i Ebu Nuajm – Sahih)

Sjećati se smrti je obaveza  vjernika (mumina), jer mu pomaže da na pravi način shvati svrhu dunjalučkog života. Dunjaluk je samo jedan veliki poligon gdje se ljudi natječu u dobru i u zlu, i gdje od rezultata njihovog natjecanja zavisi na koju stepenicu pobjedničkog ili gubitničkog postolja će se popeti. Dakle, mi prvo moramo biti od onih koji se natječu u dobru, a nikako od onih koji se natječću u zlu. Smrt je samo kraj tog natjecanja na dunjalučkom poligonu,  kada će svako od nas u trenutku smrti vidjeti rezultate svoga rada i zalaganja, svako će vidjeti svoj uspjeh ili svoj neuspijeh, svoju nagradu ili kaznu.

Rekao je Poslanik s.a.v.s.:

 „Često se sjećajte rušioca uživanja – smrti, pa ko je spomene u krizi svog života, to sjećanje na smrt mu život olakša a ko je spomene u raskoši i obilju, to mu život oteža“(Ibn Hibban,Bejheki i Bezzar – Sahih)

Takodjer je rekao:

Ne želite smrt!(tj. Ne prikazujte se da je želite i volite) Ibn Madže – Sahih

Međutim smrt nevjernika i muslimana se razlikuje, makar nam se učinilo da neko ko je bio nevjernik umro na lijep način jer mi doista ne vidimo šta se u stvari s njim dešava njegova duša biva uzeta na silovit način i melek smrti joj govori izađi pokvarena dušo iz pokvarenog tijela i ona pušta izuzetno jak krik, poput magaraćeg reva, nakon toga on biva umotan u kostrijetnu haljinu koja je nedovoljna da se u nju umota ljudsko biće veličine skakavca, rekao je Allah s.v.t:

„...A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleki budu ispružili ruke svoje prema njima: "Spasite se ako možete! Od sada ćete neizdržljivom kaznom biti kažnjeni zato što ste Allaha ono što nije istina iznosili i što ste se prema dokazima Njegovim oholo ponašali." (Stoka, 93)

 

Molim Allaha s.v.t da nas uputi na pravi put,sačuva kaburskog azaba, učini da umremo samo kao muslimani, pomogne nasoj braći muslimanima, bude milostiv na Sudnjem danu i uvede u džennet Firdevs!!

AMIN!!!

11.03.2010.

Hutba

Zahvala pripada samo Allahu Gospodaru svih Svjetova, samo On upućuje na pravi put i koga On uputi niko ga u zabludu ne može odvesti a koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može uputiti, neka je salavat i selam na Posljednjeg Allahova Poslanika Muhammeda s.a.v.s. , njegovu porodicu, ashabe i sve one koji ih slijede dobro čineći do Sudnjeg dana:

Prije 22 dana počela je najveća združena akcija kršćana u borbi protiv muslimana u Afganistanu od 2001 godine od kad ovi nevjernici okupiraju ovu zemlju,da se uništi posljednja nada da Afganistan ponovno bude zemlja u rukama muslimana i zemlja u kojoj će ponovno da vlada islamski zakon.Udružili se kršćani i ne džaba nazvali svoju akciju „Mušterek - Zajedno“ onako kako su se nekad udruživali muslimani kada je trebalo u borbu na Allahovu putu, kada nije bilo bitno koje si nacionalnosti,kojeg mezheba, kako klanjas, samo je bio bitan cilj zbog kojeg si došao!Nekad su muslimani vodili glavnu riječ u svijetu, bili najbolji i najobrazovaniji.O veličini i slavi muslimana nekada, možemo vidjeti  sljedećem pismu i riječima koje je uputio Harun er-Rešid, Nekfuru Bizantijskom kralju nakon što je ovaj odbio da mu plaća džizju i zahtjevao da mu se vrati osvojeni teritorij!U pismu stoji:

'U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog! Od Haruna, vladara vjernika, Nekfuru,psu bizantijskom! Pročitao sam tvoje zahtjeve, sine nevjernice. Odgovor nećeš čuti, već ćeš ga uskoro vidjeti!“

Nije Harun er-Rešid posegao ni za kakvom diplomatijom niti za kakvim pregovorima nego mu je poslao vojsku koja mu je nanijela tolike gubitke da je morao da zatraži kapitulaciju uz čvrsto obećanje da će plaćati džizju!!

Također pismo koje je poslao Halid ibn Velid r.a., Perzijskom kralju Hurmuzu:

''Primi islam, bit ćeš spašen! Ili prihvati našu vlast i plaćaj sa svojim narodom džiziju islamskoj državi, mi vam garantujemo sigurnost. U suprotnom, ja ti dolazim sa vojskom koja voli smrt više nego što ti voliš život.''

Gdje je danas ta vojska?Sta bi rekao Harun er-Rešid i Halid ibn Velid da nas mogu vidjeti, da mogu vidjeti kako smo danas poniženi i jadni, kako naši vladari su spremni da sjedu i pregovaraju s najvećim neprijateljima islama, bojeći se za svoju vlast dok se muslimanska krv prolijeva a rekao je Poslanik s.a.v.s.:

„Muslimani su isti po vrijednosti svoje krvi.Oni su jedna ruka protiv onoga koje mimo njih.Najmanje ugledan među njima se štiti njihovim ugledom.Musliman se nesmije ubiti radi nevjernika, niti onaj ko je pod ugovorom“(Ebu Davud,Nesai, Ahmed i drugi)

Takodjer je rekao Allahov Poslanik s.a.v.s:

„U čijem prisustvu bude ponižen musliman, a taj bude u stanju da ga od toga odbrani pa to ne

učini, Allah će ga poniziti na Sudnjem danu pred cijelim svijetom.“(Tirmizi)

Šta će onda tek biti s onima koji su gledali kako se ubijaju muslimani a ništa nisu radili da to spriječe, nisu digli svog glasa protiv toga čak neki nisu ni dove uputili za svoju braću i sestre, pravdajući se kako oni ništa tu nisu mogli i svaljivajući i prebacivajući krivicu s jedni na druge!

 

Međutim islam se širi kako Europom tako i ostalim svijetom bez obzira što nevjernici nastoje na sve načine da to zaustave,što su oni žešći u tome, to se islam sve više širi prvenstveno u njihovim zemljama jer kaže Allah s.v.t:

 Oni žele da ustima svojim utrnu Allahovo svjetlo, a Allah želi da vidljivim učini svjetlo Svoje, makar ne bilo po volji nevjernicima. (Et-Tevbe, 32)

Ukratko nekoliko podataka o porastu muslimana u svijetu naime: Godišnja stopa porasta broja muslimana je 6,40% što je zaista mnogo, a radi poređenja, kršćani imaju stopu porasta 1,46%.Možda je najbolji pokazatelj velikog porasta broja muslimana podatak da se u posljednjih pedeset godina taj broj povećao za nevjerovatnih 500% dok se broj kršćana za isto vrijeme povećao za samo 47%,U periodu od 1989. do 1998. broj muslimana u Evropi se povećao za 142,35%, u Sjevernoj Americi za 25% i Australiji za 257,07%!!

Rekao je Poslanik s.a.v.s:

'Na zemljinoj površini neće ostati nijedna kuća, ni u urbanom ni u ruralnom naselju, a da u nju Allah neće unijeti riječi islama, bilo to sa ponosom ponosnog ili sa poniženjem poniženog; ili će ih Allah učiniti ponosnim kao pripadnicima (islama) ili će postati ponizni i kao takvi njemu potčinjeni.“ (Musned imama Ahmeda ibn Hanbela,- Sahih).

U drugom hadisu je Poslanik s.a.v.s. rekao:

'Allah mi je predočio čitavu zemlju tako da sam vidio njen istok i njen zapad, i obavijestio me je da će vlast moga ummeta dostići na sve predjele koji su mi predočeni!“ (Sunenu-t-Tirmizi,)

Iz ovih podataka vidimo da islam iz dana u dan sve se više širi i sve više ljudi se vraća islamu međutim ovdje je važno postaviti pitanje da li smo i mi ti koji doprinosimo njegovom širenju i koliko to radimo?Rekao je Allahov Poslanik s.a.v.s.:

 „Ova vjera neće prestati da opstoji, jer za nju će se boriti skupina muslimana sve dok ne nastane Sudnji dan“(Muslim)

Trebamo se zapitati koliko smo dali za ovu vjeru i koliko smo spremni pomoći ovu vjeru i da li je uopšte pomažemo, kao što Allah s.v.t. kaže:

„O vjernici, pomozite Allahovu vjeru, kao što su učenici rekli: "Mi ćemo pomoći Allahovu vjeru“....(Saff 14)

Bojim se da su ulogu širenja pomoganja ove vjere preuzeli drugi a ne mi, prvenstveno to su oni koji se vrate islamu, a da mi nažalost sve više i iz dana u dan napuštamo ovu vjeru , a da ne kažemo da ima i onih koji se stide svoje vjere a da nas sve više drugi zamjenjuju u onome u čemu bi mi trebali da prednjačimo a rekao je Allah s.v.t:

O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne, - pa, Allah će sigurno mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni će se na Allahovu putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati. To je Allahov dar, koji On daje kome hoće – a Allah je neizmjerno dobar i zna sve. (Trpeza, 54)

I nažalost sve je manje onih koje žele da poprave stanje i sve manje onih koji pokušavajau da nešto promijenu i koji se trude, a stanje muslimana na ovim prostorima je sve gore i gore a obaveza je svakog muslimana da poziva ka Allahu shodno svome znanju i svojim mogućnostima jer rekao je Allah s.v.t.:

 „Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj....“ (En-Nahl, 125)

„Zato ti pozivaj i budi ustrajan, onako kako ti se naređuje, a ne povodi se za prohtjevima njihovim,... „(Eš-Šura 15)

Zbog toga ne treba i ne smije niko od nas da se stidi svoje vjere pa zar da se stidimo toga što smo ako Bog da na pravom  putu, što nam je Allah je ukazao svoju milost i što nam je dao priliku da već od samog rođenja pa do danas budemo u islamu i kada smo u društvu s prijateljima ili rođacima umjesto da ih pozovemo stid nas je reći da moramo obaviti namaz a rekao je Uzvišeni:

Zar vi mislite da ćete ući u džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali? Njih su satirale neimaštine i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik, i oni koji su s njim vjerovali – uzviknuli: "Kada će već jednom Allahova pomoć!?" Eto, Allahova pomoć je zaista blizu! (El-Bekare, 214)

Zato molim Allaha s.v.t da nas uputi na pravi put, učini nas od onih koji će pomagati ovu vjeru,pomogne našoj braći gdje god se nalazili, bude milostiv na Sudnjem danu i uvede u džennet Firdevs!

Amin!!!


Stariji postovi

oni koji islam prihvate pravi put su izabrali
<< 08/2010 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031


Enes r.a prenosi da je cuo Allahova Poslanika s.a.v.s kada je rekao:“Uzviseni Allah kaze: - Covjece, oprastat cu ti grijehe,ne obaziruci se na njih, sve dok Me budes zvao i molio.Covjece, kada bi imao grijeha koliko do neba, pa Me zamolio za oprost,oprostio bih ti!Covjece, kada bi Mi dosao sa grijesima velikim kao Zemlja, i susreo Me bez imalo sirka, obasuo bih te sa isto toliko oprosta“
(Tirmizi - hasen)

Ebu Hurejre r.a prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s rekao:"Uzviseni Allah kaze: - Pripremio sam Mojim dobrim robovima ono sto oci nisu vidjele, za sto usi nisu cule, i sto nikad nikome nije na um palo!"

Proucite, ako hocete, ajet:"I niko ne zna kakve ih sve skrivene radosti cekaju kao nagrada za njihova djela"(Es-Sedzde, 17)
(Muttefekun alejhi)

"Kada bi nevjernici znali sta se nalazi u nasim srcima, borili bi se macevima da nam to uzmu"

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
26741

Powered by Blogger.ba